Topalović: Sloboda je jedan poseban klub koji očekuje bolja budućnost

Matea Topalović ima 20 godina. Završila je Srednju medicinsku školu u Tuzli. Trenutno obavlja dodatno školovanje za struku fizioterapeuta.

Koji ti je postignuti gol najdraži i da li se sjećaš svojih prvih početaka?
Najdraži pogodak jeste protiv SFK “Libero” Gorazde, izuzetno teška utakmica u kojoj smo gubili 1:0 do 90. minute, te smo izborili penal. Postigla sam gol koji mi je puno značio, a isto tako i mom timu, gdje smo podijelili bodove sa zaista kvalitetnom ekipom. Moj početak u svijetu sporta je bio prije 10 godina. U većini sportova sam pokušala pronaći sebe medjutim nogomet je za mene izdvojen od ostalih. Krenula sam igrati sa bratom, te sam od njega naučila dosta toga.

Šta te privuklo da zaigraš za FK “Sloboda”? Kakav je osjećaj nositi Slobodin dres?
Moj prvi klub je bio Salt City. U tom klubu sam napravila svoje prve korake za ženski nogomet. Nakon nekog vremena sam prešla u Gradinu iz Srebrenika gdje sam odigrala polusezonu. Poslije toga sam se vratila u Slobodu jer mi je falilo žara i borbe, a znala sam da to u Slobodi mogu pronaći. Sloboda je jedan poseban klub koju očekuje bolja budućnost, te s ponosom treba nositi njen dres.

Koja je tvoja pozicija u timu?
Trenutno igram poziciju napadača. Zadovoljna sam tom pozicijom jer mi je uvijek bio cilj dati gol te uz pomoć svojih igračica ostvariti pobjedu.

Kakvi su ti ciljevi u nastavku karijere? Po čemu želiš da te ljudi pamte u nogometnom smislu?
Moj cilj jeste predstaviti sebe na najbolji mogući način kako u smislu nogometašice tako i u smislu čovjeka, to jeste osobe koja je mnogima pomogla da budu bolji, a i naravno da oni meni pomognu da budem bolja. Daljnji cilj jeste naravno klub izvan granica Bosne i Hercegovine, a gdje će to biti vidjet ćemo uskoro.

Pamtiš li najbolji trenutak na utakmici? Najbolji trenutak je bio kada smo osvojili prvo mjesto na tabeli u našoj ligi. To je za nas bio veliki uspjeh, a zaslužili smo ga svojim napornim radom.

Gdje vidiš sebe za pet godina?
Vidim se u nekom većem klubu, te se nadam većim preprekama i težim ciljevima.

Da li se sjećaš neke anegdote s terena?
Kod nas se zanimljive stvari dešavaju na terenu, ali izdvojila bih jednu stvar koja mi je bas ostala kao dokaz borbe i snage ovog kluba. Situacija kada smo poveli na jednoj od najbitnijih utakmica, te smo se svi zagrlili, a jedna od naših igračica je počela plakati od sreće. Taj trenutak ću posebno pamtiti jer izgleda jako smiješno, a u isto vrijeme i jako motivirajuće.