Mujezinović: Trenutno najveći cilj mi je izboriti Premijer ligu

Ajla Mujezinović ima 17 godina i dolazi iz Tuzle, Bosna i Hercegovina. Svoje prve fudbalske korake napravila je sa 12 godina u FK “Mladost” Solina, gdje je igrala sa dječacima. Nakon toga, prelazi u FK Proleter Slavinovići, gdje je također bila dio muške ekipe. Ajla je sa dječacima igrala nogomet pune dvije godine, te nakon toga prelazi u ŽNK Sloboda Tuzla, a zatim  u novonastali ŽFK Sloboda Tuzla. Mujezinović se pored fudbala bavila i borilačkim sportom ali i pored svih rezultata ljubav prema nogometu je pobijedila.

Upoznati smo sa tim da igraš za WU-19 reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Kakav je osjećaj igrati za svoju domovinu?

To je zasigurno nešto što se mora doživjeti jer se taj osjećaj ne može opisati riječima. Velika je čast i privilegija biti dio reprezentacije i predstavljati svoju domovinu kako na prijateljskim tako i na takmičarskim utakmicama. Smatram da je nastup za reprezentaciju , u konačnici, ostvarenje sna za svakog igrača.

Koja je tvoja pozicija u timu?

Moja pozicija u ekipi je vezni igrač, ali sam više orijentisana ka izvršavanju odbrambenih zadataka.

Da li postoji cilj u karijeri koji te motiviše da svakim danom budeš bolja?

Moje trenutni najveći cilj jeste da sa svojom ekipom i trenerima izborimo plasman u viši rang takmičenja odnosno da izborimo ulazak u Premijer žensku ligu. Sama pomisao na to nas dodatno motiviše i daje vjetar u leđa.

Ko je tvoj najveći oslonac u životu a ko uzor u fudbalakom smislu?

Najveća podrška u životu su mi  porodica i prijatelji, ali najveći oslonac u životu i u fudbalu jeste moj otac. Moj fudbalski uzor je ujedno i moj saigrač, a i osoba koja je i pored fudbala uvijek tu za mene, Merima Aljić.

Pamtiš li najbolji trenutak na utakmici?

Za mene je svaka utakmica posebna i priča za sebe. Kada bih morala da izdvojim jednu onda bi to bila utakmica protiv SFK Libero Goražde, gdje sam nakon postignutog gola u zagrljaju saigračica počela plakati od sreće.

Imaš li nešto poručiti saigračicama  koje su dosta mlađe od tebe?

Ono što ja uvijek govorim svojim mlađim saigračicama jeste to da ne trebaju da odustaju i da ne postoji riječ ne može. Onda kada mislite da ste dali 100 posto od sebe tada znate da možete dati još toliko. Radite tako da svakim danom budete bolji od onoga što ste bili jučer.

Pretpostavljamo da je atmosfera u ženskom timu FK Sloboda jako dobra. Da li se sjećaš neke zanimljive situacije, anegdote?

Atmosfera u ekipi je odlična i svaka od nas nastoji da tako i ostane. Međutim, dijelom bi zasluge za pozitivu na utakmicama, autobusu i treningu prepisala igračici Emini Zolotić. Jedna od zanimljivih situacija koja se desila jeste kada smo u pola putovanja shvatili da nismo ponijeli torbu sa dresovima u kojima smo trebali igrati.